abominor, abominari, abominatus sum:
Verb · 1st conjugation · variant: 1st · Deponent
- Frequency:
- Common
- Dictionary:
- Oxford Latin Dictionary (OLD)
avert; (seek to) avert (omen/eventuality) (by prayer); loathe, detest, abhor;
Conjugations
Finite Forms
| Person | Singular | Plural |
|---|---|---|
| 1 | abominor | abominamur |
| 2 | abominaris | abominamini |
| 3 | abominatur | abominantur |
Infinitives
| Voice | Tense | Forms |
|---|---|---|
| passive | present | abominari |
Imperatives
passive
present
| Person | Singular | Plural |
|---|---|---|
| 2 | abominare | abominamini |
future
| Person | Singular | Plural |
|---|---|---|
| 2 | abominator | — |
| 3 | abominator | abominantor |
Participles
Perfect Passive Participle
masculine
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nom. | abominatus | abominati |
| Gen. | abominati | abominatorum |
| Dat. | abominato | — |
| Acc. | abominatum | abominatos |
| Voc. | abominate | abominati |
| Abl. | abominato | — |
feminine
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nom. | abominata | abominatae |
| Gen. | abominatae | abominatarum |
| Dat. | abominatae | — |
| Acc. | abominatam | abominatas |
| Voc. | abominata | abominatae |
| Abl. | abominata | — |
neuter
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nom. | abominatum | abominata |
| Gen. | abominati | abominatorum |
| Dat. | abominato | — |
| Acc. | abominatum | abominata |
| Voc. | abominatum | abominata |
| Abl. | abominato | — |
Gerundive
masculine
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nom. | abominandus | — |
| Gen. | abominandi | — |
| Dat. | abominando | — |
| Acc. | abominandum | — |
| Voc. | abominande | — |
| Abl. | abominando | — |
feminine
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nom. | abominanda | — |
| Gen. | abominandae | — |
| Dat. | abominandae | — |
| Acc. | abominandam | — |
| Voc. | abominanda | — |
| Abl. | abominanda | — |
neuter
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nom. | abominandum | — |
| Gen. | abominandi | — |
| Dat. | abominando | — |
| Acc. | abominandum | — |
| Voc. | abominandum | — |
| Abl. | abominando | — |
Supines
accusative: abominatum; ablative: abominatu
Examples
Liber VII
Aulus Gellius
"...quasi "detestor" vel "exsecror" vel "depello" vel "abominor": 6contra autem valet, cum Cicero Pro P. Sulla ita dicit..."Metamorphoses IX
Publius Ovidius Naso (Ovid) from Metamorphoses
"...altera sors est, et vires fortuna negat. quod abominor, ergo edita forte tuo fuerit si femina partu,— invitus..."Liber VI
Gaius Plinius Caecilius Secundus (Pliny the Younger) from EPISTVLARVM LIBRI DECEM
"...natura metuentium est, ea maxime mihi quae maxime abominor fingo. Quo impensius rogo, ut timori meo cottidie singulis..."
